Totalno me iznenadio, naravno u negativnom kontekstu Nino Raspudić i njegovo obraćanje javnosti uslijed ispitivanja Policije, a vezano za slučaj "Ante Tomić" .
Prvo ću reći ono što sam do sad gajila prema dotičnom dok je svoju pamet i shvaćanje dnevnih zbivanja nesebično dijelio prema svima nama "običnim" intelektualcima koji smo pratili njegova izlaganja u "Petom danu". Činio se OK. Naravno da mi teško tko može nadmašiti Igora Mandića i njegova lamentiranja o običnim i neobičnim zbivanjima, ali ajd', 'ajmo dat' priliku i mladim filozofima pred kojima je svijet. Istog smo mi godišta ili tu negdje, pa dobro, čovjek vidi dalje od svoja četiri zida i zašto mu ne dat prostora da on pokaže kako treba biti ironičan, satiričan, s obzirom na sivilo koje nas okružuje, ali teško da sam mogla zamisliti da će komercijala i njega pojesti (pisanje kolumne za jedne dnevne novine) i da će mu uskoro to biti utočište ismijavanja onih koji mu nisu dragi . To je ta razlika mog' miljenika Mandića i dotičnog mladog intelektualca.

No, da se vratim na stvar. Bi li dotični Nino objavio da ga je policija ispitala u tim dnevnim novinama, a da nije kolumnist tih istih novina. Čist sumnjam. Možda bi poslao neko pismo na sve redakcije, ali sumnjam da bi ispričao svoje viđenje stvari da nije u istima kolumnist. Bezveze. Baš se nisko spustio. Prvo i prvo članak nije nešto osobito, ako gledamo na sami tekst. Ne vidim ja tu da je on profesor na FIlozofskom faksu u smislu dijaloga s 'čuvarima reda'. Članak mu nije čak ni komičan. A bome' nije ni zanimljiv. Baš me briga što ga je policija ispitala, pomislit ce si jedan obični čitatelj koji će iz ciste radoznalosti otvoriti članak. :) A drugo i zadnje, nije članak uopće prošao kao sto prolaze od ove (Ante) kolateralne žrtve Ninine teme !!

Oznake: Ante Tomić, Nino Raspudić

odlučila sam napisati blog kad nisam pretjerano iznevirana poslom i općenito mojom poslovnom sudbinom. ali o tome koliko mi je tamo očajno, koliko se tamo svakodnevno proizvodi svakakvih gluposti, što međuljudskih, što moralnih, etičnih...ma ono skroz sam nezadovoljna. i ne vidim trenutno izlaz. možda zbog toga jer sam predugo tu, možda zbog tog straha. kako ću raditi bilo što drugo, kad me uopće branša u kojoj jesam ne zanima ? ok, ima donekle izlaza, a taj je da postanem novinar, ili bilo kakav radnik koji nešto piše, za svoju branšu. to bi mi recimo odgovaralo. a branša nije neka nezanimljiva, ali je proboj težak.
uglavnom, nisam zadovoljna na svom poslu, iako sam zahvalna Bogu da ipak negdje sjedim, i zaradim kakvu-takvu plaću. ljudi rade i ne dobivaju plaću, a ja ipak još uvijek radim i dobivam plaću. to je danas, ogromna stvar. ja na to tako gledam, zato i nisam prehrabra otići odavde.
inače, nisam neki lik od navika, ne volim ih, i kad skužim da sam upala u neku naviku, odmah se koncentriram da ju promijenim, makar malo, samo da nije sve isto. ozbiljno.
uglavnom zašto mi se ne sviđa moj posao? pa tako, jednostavno nema izazova, postalo je naporno, ali ne i dinamično, nego jednolično i nikad nema kraja. ljudi su nepravedni jedni prema drugima, nema uopće nekog zajedništva iako smo svi dio jednog velikog tima. svi radimo isto, ali nažalost na različite načine. uh. to je naporno. ima sto pravila, ne primjenjuju se na sve jednako. nema reda.
ljudi ili su zatvoreni u grupice ili su soleri i sa svima su ok.
ma joj. a posao? ma to radim, ajde čak još nekad i uživam , ali kažem, nema izazova i nema baš puno ovlasti, a ima užasno puno odgovornosti. ja sam za to da bude ovlasti, ali i odgovornosti , ali onda i sankcija.
ha, dobro šta je tu je. za sada. ostajem tu di jesam.
bit će bolje, sigurna sam! :)

p.s.evo jedne prigodne pjesmice ...ima dodirnih točaka... zove se gordana od daleke obale :)

..ne znam kako vi, ali ja se stvarno oduševim , ali baš oduševim, a to znači ježim se u beskraj, ponekad suze naviru, ko me zna, vidi ih, ko ne - taj gubi :) ... na ljudsku spontanu dobrotu... tad i opraštam, tad i volim, tad sam strašno sretna...

ne znam kako to opisat'. ali kad čitam, slušam muziku ili čitam o tome, naprosto vidim koliko smo , mi ljudi, svi isti i koliko jedni bez drugih ne bi mogli....i ako će nas nešto uništiti bit će to ili mi sami ili klima ( i to smo opet mi, po viđenju autora ovog teksta ) ..

i sama ponekad ostanem PAF koliko na mene utječu riječi pjesama.. pa ustvari, ja blog jedino i pišem kad sam iznenađena, sretna, zadivljena , tužna..sjetna...)
Danas sam pretumbala žanrova i muzičara , naravno ono što godi mom uhu, da napravim inventuru preoteklih minuta, proteklih sati, dana, tjedna.
Naprosto , godi mi to.
Možda će netko reći fantaziram, ali ja ipak mislim , da smo mi svi naprosto vrlo slični, i da naravno uživamo u onome što nas veseli...e pa tako i ja..samo što ja imam potrebu to reći. Lakše mi je tako.

I zato mi je bezveze da nas, ljude, ljudi ograničavaju (smiješ ovo, ne smiješ ono, to možeš samo tu.) .
Bili smo baš prije par dana, na jednom genijalnom koncertu, točnije BRIT FLOYD, i sad na primjer ti daš priznanje tim genijalnim koperima Pink Floyda, svojim dolaskom, ali ne , ne dođu ljubitelji PINkFloyda , jer to nije Pink...a ustvari propuste jednu predstavu , kopiju originala, koja potpuno baca s nogu...i onda ti je neko ograničio pravo da zapališ cigaretu na tom koncertu.
Ne sviđa se to. Gledam na to ovako..došao si se opustiti, uživati u nečemu što ti pruža netko kojemu je cilj da se ti zabaviš , da uživaš.... i onda zbog nekog Zakona ( a što je to, za kog je on tu ) ti ne možeš uživati onako kako bi htio.
Uživaš u potpunosti, ali na vlastitu odgovornost. Dakle možeš uživati, ali odgovorno. Uživaš li onda?



Ma tko me to želi oduzeti ?
Ma, tko meni može oduzeti maštu??
Nitko.
To će zauvijek ostati moje.

ma baš me briga , uživam, unatoč preprekama koje se nameću, htjela ih ja ili ne :)

I prije nego sam, a upravo jesam, pročitala kolumnu Ante Tomića :Parada čini naš grad boljim, htjela sam napisati osvrt kulture/nekulture,a samim time i svih drugih (loših) navika naših ljudi, konkretno u Zagrebu. Zašto naših ljudi? Zato jer zaista imam dojam da se radi samo o domaćinima ove zemlje. Revoltirana sam bila i prije, i znam to osjetiti i nekoliko puta dnevno, ali ovaj put mi je baš došlo da se na to i osvrnem. Zašto ljudi ne znaju pravila hodanja po cesti, stazi, biciklističkoj stazi?
Zašto ljudi ne shvaćaju da time krše propise i da time idu na štetu nekome drugome, tko je isto sudionik svijeta van svoje kuće, stana?
Zašto ljudi ne razumiju da su semafori postavljeni da bi vladao neki red, a ne zato da se pojedinci ponašaju tako kao da se njih to ne tiče, a tiče se jer ugrožavaju sve druge? Ista je stvar i s porezima, ljudi misle da to jednostavno ne treba plaćati. Zašto bi netko plaćao porez, to je stav puuuno ljudi. i zato nam danas je tako kako je. Ali nam je tako i zato jer se vozi kroz crveno, jer se hoda lijevom stranom ulice, jer se hoda po biciklističkim stazama (kojih ionako skoro pa i nema).Zašto imamo potrebu nepoštivati pravila, što je u tome loše, pa ona su tu da nam se olakša život. Da ne moramo brinuti hoćemo li koga zgaziti, udariti, poremetiti...
Baš sam razočarana nekulturom ovih građana..ok, ima i onih koji znaju da se hoda desnom stranom i da se ne hoda po biciklističkoj, i da se ne prolazi na crveno i da bi svi bili sretniji da se svako pridržava svog pravila. I nije mi ok da policija zaustavlja bicikliste, a tolerira pješačke (ne) dobre navike. Zašto i njih ne bi malo disciplinirali na kraju krajeva ....? Zato i jesam za javnu objavu poreznih dužnika, ako mi obični smrtnici moramo plaćat režije, i ne smijemo kasniti niti dva mjeseca, zašto netko tko radi za sebe i ima nekog tko radi za njega ne bi plaćao porez??
No da ne bude sve tako crno... ja vjerujem da će se ljudi osvijestiti i shvatiti da nisu sami na ulici, cesti , da nisu lišeni plaćanja obveza ako rade za sebe i ako za njih netko radi, da taj netko ne radi besplatno i da će ipak sve krenuti na bolje. Ali za sve to moramo poći od sebe samih. Ne možemo se smatrati zajednicom, a raditi jedni protiv drugih.
Zato apel: ponašajmo se van svojih "mikrosvjetova" tako da ne štetimo drugima.
I hodajmo desnom stranom ulice :)

oK..
prvo morate staviti slušalice i pojačati pjesmu do daske*


dakle, Pjesma je po mom sudu savršena... najbolja R'N'R stvar ove godine ako ne i ranije...extra! slušam već dulje vrijeme tu stvar na slušalice pojačano do daske** i mislim si kako se savršeno čuje Goran i svaki pojedini instrument..,jednostavno, mislim si, jako se dobro prate i zvuče tako da imam dojam, da samo jedan svira svoju dionicu, znala bih koja je stvar. Predobro, svi su maximalno odradili svoje, imam dojam, kao da je svako od njih doživio neki svoj "come back" ilivam :) extra sreću kroz ovu stvar. Bilo osobno, bilo emotivno, bilo društveno. Super me oduševio blog i recenzija albuma http://returnofalterego.blog.hr/2011/10/1629575446/hot-new-album-goran-bare-majke-teske-boje.html blog naziva :) Return of ALTEREGO jako, jako dobro napisano. posebno mi je dobro ono gdje spominje Baretovo (specifično) šuštanje kroz pjesmu jer sam to ja baš danas primjetila u No sikirikiju*** punom ljudi. ja samo htjedoh nadodati, stavite si slušalice i pustite pjesmu do daske****...baš je posebno....
______________________________________________________________________________________________

do daske* - pojačano do kraja
do daske **- do kraj okrenuti dugme za
pojačavanje zvuka na vašem ..znate čemu
No sikiriki*** - birc na Trešnjevci u ZG-u
do daske ***- slušajte !!!!

..eto mene ...jako dugo izvan bloga, izvan svog , kako sam ja to nazivala kutkA....i falilo mi je to, da znate da je....
Falilo mi je zato jer nisam divanila po svom, i onako kako samo ja to umijem dok stavim svoje misli na papir, u ovom slučaju dok to pretipkam iz glave na žice.. :).pa da može masa pročitat ako im je fora!
dakle, svašta se tu desilo od zadnjih pisanja..., u mom životu dakako, sad kad sam išla čitati svoj, toliko do prijatelja čuvani blog, onda si mislim zaista je dobar...dobro je napisan, JEDNOSTAVNO NE ZNAM ZAŠTO JE NEOTKRIVEN!!! :)
hahahah.... šalim se, uveseljava me nešto što sam o sebi zabilježila u nekoj bližoj ili daljoj povijesti, gledam jesam li se promijenila, jesam li bolja osoba, jesu li moja razmatranja realna....!!!
dakle, eto ja od svog zadnjeg posta ili šta to već jest živim s GOSPODINOM BITNIM i mada je to tada bilo suprotno svim mojim stajalištima, pristala sam na suživot bez obzira što nismo u braku.
Moj stav o nekom suživotu s tipom, s kojim planiraš neku budućnost vrlo je jasan. jednostavno smatram da se to ne treba dogoditi :) ZAŠTO?
Zato jer, mislim da ne treba ništa testirati...ili jeste jedno za drugo ili niste i sad sve ovisi o tome želite li se vjenačati ili ne.... Ako se ne želite, onda ovaj blog, ova priča, ovo stajalište nije za vas, ovo je samo za one koji misle u brak s nekim...prosto rečeno.
dakle, stali smo kod tog da sam ja napravila presedan u mojim odlukama.... i počela živjeti s GOSPODINOM BITNIM..
zašto?
samo zato jer su bile takve okolnosti da je on moro solo u podstanare, ja solo u svom stanu čija se rata kredita jeseni 2009.povećala za 25%, dakle on je mogo nekom drugom davati lovu za stan , ja uzet cimericu ili se jednostavno iseliti iz grada di smo oboje bili, jer ja solo ne bih mogla plaćat i kredit i režije, i tako sam Vam ja odlučila, ajde, mozda ipak nisu svi oko mene ludi ako misle da bih trebali zivjet skupa....
i još nešta, sviđa mi se to , jer očigledno je da samo još spremna prihvatiti tuđa mišljenja ...

pa sam tako prihvatila i suživot s tipom, s kojim prvim ne bih zivjela, zato jer sam ga onoliko dugo muvala..... :)...:)))))

eto to je jedna velika , ustvari najveća novost....
druga je da se ostvario jedan od mojih većih snova postala sam stručni novinarski suradnik za pojedinu vrstu financija... dakle, ja pišem!!!! :)
vau!!!
to je sad bilo šturo o meni, mislim da je to do sad najviše o meni...
neću više pisat o sebi..ja sam tu da ispraznim svoja razmišljanja, da se opustim....
tu iznosim i sta mislim i sta ne mislim...obožavam pisati!!!!
uh!
htjela sam već par puta pisati, imala sam super ideje, super fantazije, ali nisam htjela da GOSPODIN BITNI sazna za ovaj blog... jer bili su izljevi kad sam bila ljuta na njega( to je ono dok sam ga muvala) :)...... a, sad sam skontala da ako ovo pišem, on svejedno ne može vidjet moj naziv bloga....
halo, pa tu svašta piše, ni blogeri me ne čitaju ili zbog toga jer sam dosadna ili zbog toga jer sam subjektivna...uglavnom di ću onda dat da me čita nekome ko me planira zaprositi ((tako je rekao)) . :-) ... zezam se u vezi ovog zaprositi :)
idem sad, previše rečeno..što je suprotno nazivu mog bloga :)!!!!!! ..ne daj Bože da on pročita..... :P

laku noć

JAO! JAO!
JAO!
JAO! JAO!
JAO!
JAO! JAO!
JAO!

..na frendove, na iskrenost..........na sve....

jer ili sam previše i surovo , grozno iskrena a nitko to drugi ne zeli biti jer gubi kontakt s onim koji je iznad, dakle tipično za sve o meni - NULA KOMENTARA.....moguće da zato jer sam iz slavonije ( ma dajte htjeli priznati ili ne, tzv.dalmatinke bolje idu na tržištu nego snaše) ...no nije moje pojavljivanje u mom kutku zbog raščlanjivanja ko je uspješniji a ko ne , regionalno, nego da probam još jednom dokučiti my way ili zasto mislim da ponekad nikome ne pripadam.... toliko se razilazim sa svim ovim svjetovnim stvarima, svim - i legalnim i nelegalnim, i našim i stranjskim..
svim.
ne znam, pokusavaš zivjeti neki svoj život...stalno hoću biti dobra.... bolja, a znam da to uglavnom i jesam, i onda na svoju stetu hoću biti još bolja, a svi me valjaju oko mene...i uzivaju u tome, ali ne zbog toga jer ja to ne kuzim nego zato jer si ja mislim, hajde, ako ti je to veselje....
ustvari, bas mislim da ja , stalno sama sebi skalpelom režem vlastite osjećaje, ljubav, predanost, život...
i tu je taj "my way" najizraženiji, stim da ga ja dozivljavam kao samo nesto moje.... i s tim da se tu kad čujem Sinatru svaki put zamislim....i onda si pomislim kako ja uopće ne pripadam ovom svijetu, ali zbilja, ja dosta često luatm u drustvu, zapinjem za neke stvari koje su meni samo zanimljive...npr. jučer se zamilsim tako u jendom drustvu ja nikad nisam gledal crnu guju, nikad montyevce, nikad prijatelje , maltene niti jednu seriju, zato sto me za teve jedino privlačilo gledanje nekih dokumentaraca o Africi ili tim nekim nesitraženim dijelovima svijeta, puno sam išla kao klinka na izložbe, kojekakva predstavljanja knjiga, bicikl i priroda je bio moj svijet.... nikad teve , niti kompjuter.... slusala sam muziku koja je bila na pločama... sestru na klaviru..., i ne mislim da je to moj nedostatak, ali hrpa ljudi misli da je, samim time sto se teško uklopim u aktualno mi drustvo.... naravno da ako im izustim da nisam taj tip nikad bila, da me blijedo gledaju jer to SU KOMEDIJE, TO JE SMIJEH, GDJE JA ZIVIM!!!!
a ja si mislim, danas se ti neki isfuravaju na film : "nemamo tv, nismo njegovi robovi,...itd...." a ja i dalje imam tv ali ga ne gledam, gledam ono sta me zanima, a to je ev.vijesti, sport i to je to.... i tak redovito se razilazim s nekim tim dvonošcima čiji život ja ne bih živjela , ali oni su oko mene....

sutra imam test!!
test ili ispit!
isto sranje...ja nista učila
ah...
i sta sad, opet smaus ebe razočarat po hilajditi put, mrzim to...mada kada pomislim da ga odjavim, onda si mislim ma radje cu i izać na ispit barem sam onda u nekom doticaju faksa, ovak da ga odjavim, uopće ne bi imala filing da studiram
ali ne da mi se to više, doista mi je, a ja bih vss da mogu dalje, da imam visoku spremu sve bi mogla, sve druge uvijete imam, samo mi to fali, a jakko mi se ne da.

pa da šalabajzam okolo , još bi čovjek reko aha to je to normalno da mi se ne da, ali ja sam u stanu poslije posla ne mičem se odavle, i ne znam zasto mi se ne da

da bar postoji neki recept....
ne znam....

bas jesam u problemima ...muci me to, ne znam jel bi se prebacivala nekud dalje na studij, jel bi nesto od početka, što bih.....

eto svaka druga riječ me opisuje.....
NE ZNAM!!!

niti imam viziju kako to dovršiti, kako se motivirati, kako učiti, ništa, baš se osjećam ko čardak.....
i još onak šta je bitno, mislim da imam podršku samo roditelja, drugi ili misle da ju ne trebam ili se uopće ne trude da ju pruze...i to me zivcira.....
drugi...mislim na gospodina BITNOG.....